erminzalle
Batonga
Igrač
Joined:15 November 2025
Messages:12
Reaction score:0
Points:35
[1] Prezime, ime i statični ID:
Zalle, Ermin (360-195)
[2] Godine i Datum Rođenja:
31.03.1993
[3] Fotografije:
Cijelo lice - ----------
Desni profil - ----------
Lijevi profil - ----------
[4] Pol:
Muški
[5] Religija:
musliman
[6] Nacionalnost:
Bosnjak
[7] Porodica:
Otac: Mateo Zalle (preminuo, bivši vozač kamiona i čovjek poznat po mirnom karakteru, poštovanju i časti)
Majka: Arlena Zalle (domaćica, tiha ali snažna figura, stub porodice i glas razuma u teškim vremenima)
Braća:
Silvio “Sile” Zalle (26) – Bivši specijalac, hladne glave, zadužen za operativne misije i transport; najpouzdaniji brat na terenu
Imran “Vuk” Zalle (23) – Bivši MMA borac, vodi sigurnosni i borbeni sektor, poznat po disciplini i lojalnosti
Beso “Kaka” Zalle (21) – Taktika i mozak porodice, odgovoran za obavještajni rad, planiranje i koordinaciju ključnih akcija
[8] Izgled:
Visina: 190 cm
Težina: Oko 90 kg
Tjelesna građa: Atletska, snažna, vidljivo trenirana
Frizura: Crna kovrdjava kosa
Oči: Zelene sa blagim smeđim prstenom — prodorne, duboke i stabilne
Glas: Dubok, autoritativan, govori smireno, ali svaka riječ nosi težinu
Stil oblačenja: Klasičan i uredan — kratke hlace i neka jednostavna maica je moj stil.
[9] Karakteristične osobine:
Brada: Kratka i uredna
Oči: Zaštrajuć pogled jedinstvenim zelenim očima
Tetovaze na svakom dijelu tijela cak i na licu
[10] Završena osnovna i srednja škola u Bosni i Herecegovini, završio sam kao auto elektrotehnicar ali više sam naučio van škole nego u njoj
[11] Stil života:
[11.1.] Rano detinjstvo (0–3)
U kući je uvijek mirisalo na deterdžent, topla jela i naftu iz očevih radnih rukavica. Mateo je radio duge smjene, Arlena držala ritam dana. Ne sjećam se velikih stvari, samo da je stan bio mali, ali uvijek pun nekog mira. Naučio sam rano da se ne ističem plakanjem — u našoj kući se nije vikalo. Kad zaplačeš, niko ne dramí, nego te puste da se sam smiriš. Tako nekako počneš učiti tišinu prije nego što naučiš riječ.
[11.2.] Detinjstvo (3–12)
Rasli smo kao četvorica vezana istim dahom: Silvio i ja naprijed, Imran i Beso korak iza, ali uvijek zajedno. Mijenjali smo kvartove, škole, dvorišta i društva — naučiš brzo da pamtiš ljude po očima, ne po imenima. Od oca sam učio da se alat ne baca, da se posao završava, da je reč jedino što čovjek stvarno ima. Od majke sam učio kako se kuća drži urednom čak i kad je haos oko tebe, i da se stol postavlja i onda kad znaš da će gost zakasniti.
Bili smo mali, ali svako je već tada imao svoju ulogu: Silvio oprezan i jak, Imran tvrdoglav i miran, Beso uvijek znatiželjan i previše pametan za svoje godine. Ja negdje između — dovoljno glasan da me čuju, dovoljno tih da me shvate ozbiljno.
[11.3.] Tinejdžerske godine (12–18)
Nastavio sam istim tempom: škola koliko mora, a poslije škole šta treba — istovar, pomoć u garaži, sitna dežurstva, sitna čuvanja. Para malo, ali uvijek čiste ruke. Naučiš brzo ko kasni sa parama, ko folira, a ko radi stvarno. Ja sam bio taj što ćuti i završi posao. Silvio tik iza mene, hladna glava, nikad ne paniči. Imran čvrst, uvijek prvi kad zatreba. Beso — pamti sve što čuje, pravi mali mozak operacije.
U kući se nije vikalо; sve se rješavalo pogledom i kratkim “važi”. Do osamnaeste nisam bio nikakav “lik” iz priča. Više radnik nego igrač. Poštujem dogovor, ne diram tuđe, ali uvijek znam da se snađem kada zagusti. To je ono što nas je održalo — mir, disciplina i brat uz brata.
[11.4.] Mladost (18-30)
Ulazak u punoljetstvo kod nas nije bio nikakav praznik. Samo dan kad shvatiš da više nemaš izgovora. Počeo sam raditi ozbiljnije poslove — noćne isporuke, čuvanje objekata, praćenje terena za starije ljude iz kvarta. Silvio me gurnuo naprijed kada je vidio da mogu više, a ne samo da nosim kutije i popravljam brave. Imran me učio kako da čitam situaciju prije nego što se desi, a Beso mi je prvi put objasnio šta znači “informacija vrijedi više od snage”.
Kad je otac preminuo, kuća je na trenutak utihnula više nego ikad. To nas je zacementiralo. Majka je govorila da mu dugujemo da ostanemo zajedno, pa smo tako i živjeli — bez rasipanja, bez gluposti. Do dvadeset pete već sam imao reputaciju onog koji dolazi kada treba da se sve riješi brzo i bez drame. Nikad prvi u gnjavazi, ali nikad ni zadnji da se povučem.
Organizacija Mara Salvatrucha vidjela je u meni ono što sam dugo krio — disciplinu. Primili su me u svoj uski krug, ne zato što sam najjači, nego zato što sam najpouzdaniji. Postao sam dio logističke mreže, dio tihih dogovora, dio onih poslova koji se završavaju prije nego što iko shvati da su počeli.
Do tridesete sam bio čovjek koji zna put do svake ulice, koji zna s kim se može sjesti, a koga treba zaobići. Nema tu mnogo filozofije — radiš, ćutiš, poštuješ i ideš dalje.
[11.5.] Zrelost (30–36)
Dosta vremena je proslo i ja sam usavrsio svoje vjestine kao desna ruka sefa Mare Salvatruche nakon njegove smrti dolazim na celo te familije
Nakon tridesete sve se mjeri drugačije. Više ne ganjaš brzinu, već stabilnost. Počeo sam voditi svoje ljude — mali tim, provjereni, pametni i tihi. Naučio sam da je teže držati mir nego napraviti haos. Silvio je u to vrijeme već bio duboko u operativnom sektoru, a ja sam preuzeo logistiku i odnose — razgovore iza zatvorenih vrata, dogovore koji nose više težine nego bilo čija pesnica.
Imran je postao moj oslonac na terenu, a Beso… on je prerastao sve. Njegov mozak je već tada radio tri koraka unaprijed, pa smo trojica bili samo ruke koje sprovode ono što on nacrta. Mara Salvatrucha porodica više nije bila samo ulicna banda , već struktura koja je imala ime, pravila i ljude koji se na nas oslanjaju.
Negdje oko trideset druge počeo sam shvatati da pravi neprijatelj nije onaj koji viče — nego onaj koji ćuti. Počeo sam birati borbe. Naučio sam da ponekad nije slabost povući se, već najveća snaga.
Do trideset šeste nisam postao legenda, niti heroj — nego neko ko zna kako da održi balans između lojalnosti i preživljavanja. A to je, izgleda, sve što nam je otac pokušavao ostaviti: čast kad se može, glava kad se mora
[11.6.] Starost (60-80
[11.7.] Starost (80+)
[12] Sadašnje vreme:
Danas živim u Beogradu — ne u centru, nego u jednom od onih kvartova gdje te ljudi pogledaju dvaput prije nego što ti priđu. Stan mi je jednostavan: malo prostora, ali sve posloženo, kao i uvijek. Živim tiho, bez potrebe da me iko primijeti. Radim ono što znam najbolje — logistika, diskretni dogovori, posredovanje između ljudi koji izbjegavaju da sjede za istim stolom.
Brat Silvio dolazi povremeno, Imran je često na putu, a Beso i dalje drži konce informacija. Familija je ostala je čvrsta, samo rasprostranjena. U Beogradu sam naučio da se krećeš brzo, ali misliš polako. Nema galame, nema šepurenja. Samo posao, rutina i nekoliko lica kojima vjerujem.
[13] Planovi za budućnost
Planovi nisu spektakularni — cilj je stabilnost. Ne pravim više velike skokove, već čvrste korake: proširenje mreže na legalne poslove, mala firma za transport i obezbjeđenje, više poslova koji ne ostavljaju trag. Želim da se porodica Mara Salvatrucha prebaci na sigurnije, pametnije puteve . Zelimo da se prosirimo sto vise u legalnom sektoru da familija ima veliko pokrice za svoje prljave poslove. A da pored toga trgovina oruzjem ,drogom ,pljacke ne budu zapostavljene jer to je nesto sto je stvorilo i izgradilo nasu familiju.
Zalle, Ermin (360-195)
[2] Godine i Datum Rođenja:
31.03.1993
[3] Fotografije:
Cijelo lice - ----------
Desni profil - ----------
Lijevi profil - ----------
[4] Pol:
Muški
[5] Religija:
musliman
[6] Nacionalnost:
Bosnjak
[7] Porodica:
Otac: Mateo Zalle (preminuo, bivši vozač kamiona i čovjek poznat po mirnom karakteru, poštovanju i časti)
Majka: Arlena Zalle (domaćica, tiha ali snažna figura, stub porodice i glas razuma u teškim vremenima)
Braća:
Silvio “Sile” Zalle (26) – Bivši specijalac, hladne glave, zadužen za operativne misije i transport; najpouzdaniji brat na terenu
Imran “Vuk” Zalle (23) – Bivši MMA borac, vodi sigurnosni i borbeni sektor, poznat po disciplini i lojalnosti
Beso “Kaka” Zalle (21) – Taktika i mozak porodice, odgovoran za obavještajni rad, planiranje i koordinaciju ključnih akcija
[8] Izgled:
Visina: 190 cm
Težina: Oko 90 kg
Tjelesna građa: Atletska, snažna, vidljivo trenirana
Frizura: Crna kovrdjava kosa
Oči: Zelene sa blagim smeđim prstenom — prodorne, duboke i stabilne
Glas: Dubok, autoritativan, govori smireno, ali svaka riječ nosi težinu
Stil oblačenja: Klasičan i uredan — kratke hlace i neka jednostavna maica je moj stil.
[9] Karakteristične osobine:
Brada: Kratka i uredna
Oči: Zaštrajuć pogled jedinstvenim zelenim očima
Tetovaze na svakom dijelu tijela cak i na licu
[10] Završena osnovna i srednja škola u Bosni i Herecegovini, završio sam kao auto elektrotehnicar ali više sam naučio van škole nego u njoj
[11] Stil života:
[11.1.] Rano detinjstvo (0–3)
U kući je uvijek mirisalo na deterdžent, topla jela i naftu iz očevih radnih rukavica. Mateo je radio duge smjene, Arlena držala ritam dana. Ne sjećam se velikih stvari, samo da je stan bio mali, ali uvijek pun nekog mira. Naučio sam rano da se ne ističem plakanjem — u našoj kući se nije vikalo. Kad zaplačeš, niko ne dramí, nego te puste da se sam smiriš. Tako nekako počneš učiti tišinu prije nego što naučiš riječ.
[11.2.] Detinjstvo (3–12)
Rasli smo kao četvorica vezana istim dahom: Silvio i ja naprijed, Imran i Beso korak iza, ali uvijek zajedno. Mijenjali smo kvartove, škole, dvorišta i društva — naučiš brzo da pamtiš ljude po očima, ne po imenima. Od oca sam učio da se alat ne baca, da se posao završava, da je reč jedino što čovjek stvarno ima. Od majke sam učio kako se kuća drži urednom čak i kad je haos oko tebe, i da se stol postavlja i onda kad znaš da će gost zakasniti.
Bili smo mali, ali svako je već tada imao svoju ulogu: Silvio oprezan i jak, Imran tvrdoglav i miran, Beso uvijek znatiželjan i previše pametan za svoje godine. Ja negdje između — dovoljno glasan da me čuju, dovoljno tih da me shvate ozbiljno.
[11.3.] Tinejdžerske godine (12–18)
Nastavio sam istim tempom: škola koliko mora, a poslije škole šta treba — istovar, pomoć u garaži, sitna dežurstva, sitna čuvanja. Para malo, ali uvijek čiste ruke. Naučiš brzo ko kasni sa parama, ko folira, a ko radi stvarno. Ja sam bio taj što ćuti i završi posao. Silvio tik iza mene, hladna glava, nikad ne paniči. Imran čvrst, uvijek prvi kad zatreba. Beso — pamti sve što čuje, pravi mali mozak operacije.
U kući se nije vikalо; sve se rješavalo pogledom i kratkim “važi”. Do osamnaeste nisam bio nikakav “lik” iz priča. Više radnik nego igrač. Poštujem dogovor, ne diram tuđe, ali uvijek znam da se snađem kada zagusti. To je ono što nas je održalo — mir, disciplina i brat uz brata.
[11.4.] Mladost (18-30)
Ulazak u punoljetstvo kod nas nije bio nikakav praznik. Samo dan kad shvatiš da više nemaš izgovora. Počeo sam raditi ozbiljnije poslove — noćne isporuke, čuvanje objekata, praćenje terena za starije ljude iz kvarta. Silvio me gurnuo naprijed kada je vidio da mogu više, a ne samo da nosim kutije i popravljam brave. Imran me učio kako da čitam situaciju prije nego što se desi, a Beso mi je prvi put objasnio šta znači “informacija vrijedi više od snage”.
Kad je otac preminuo, kuća je na trenutak utihnula više nego ikad. To nas je zacementiralo. Majka je govorila da mu dugujemo da ostanemo zajedno, pa smo tako i živjeli — bez rasipanja, bez gluposti. Do dvadeset pete već sam imao reputaciju onog koji dolazi kada treba da se sve riješi brzo i bez drame. Nikad prvi u gnjavazi, ali nikad ni zadnji da se povučem.
Organizacija Mara Salvatrucha vidjela je u meni ono što sam dugo krio — disciplinu. Primili su me u svoj uski krug, ne zato što sam najjači, nego zato što sam najpouzdaniji. Postao sam dio logističke mreže, dio tihih dogovora, dio onih poslova koji se završavaju prije nego što iko shvati da su počeli.
Do tridesete sam bio čovjek koji zna put do svake ulice, koji zna s kim se može sjesti, a koga treba zaobići. Nema tu mnogo filozofije — radiš, ćutiš, poštuješ i ideš dalje.
[11.5.] Zrelost (30–36)
Dosta vremena je proslo i ja sam usavrsio svoje vjestine kao desna ruka sefa Mare Salvatruche nakon njegove smrti dolazim na celo te familije
Nakon tridesete sve se mjeri drugačije. Više ne ganjaš brzinu, već stabilnost. Počeo sam voditi svoje ljude — mali tim, provjereni, pametni i tihi. Naučio sam da je teže držati mir nego napraviti haos. Silvio je u to vrijeme već bio duboko u operativnom sektoru, a ja sam preuzeo logistiku i odnose — razgovore iza zatvorenih vrata, dogovore koji nose više težine nego bilo čija pesnica.
Imran je postao moj oslonac na terenu, a Beso… on je prerastao sve. Njegov mozak je već tada radio tri koraka unaprijed, pa smo trojica bili samo ruke koje sprovode ono što on nacrta. Mara Salvatrucha porodica više nije bila samo ulicna banda , već struktura koja je imala ime, pravila i ljude koji se na nas oslanjaju.
Negdje oko trideset druge počeo sam shvatati da pravi neprijatelj nije onaj koji viče — nego onaj koji ćuti. Počeo sam birati borbe. Naučio sam da ponekad nije slabost povući se, već najveća snaga.
Do trideset šeste nisam postao legenda, niti heroj — nego neko ko zna kako da održi balans između lojalnosti i preživljavanja. A to je, izgleda, sve što nam je otac pokušavao ostaviti: čast kad se može, glava kad se mora
[11.6.] Starost (60-80
[11.7.] Starost (80+)
[12] Sadašnje vreme:
Danas živim u Beogradu — ne u centru, nego u jednom od onih kvartova gdje te ljudi pogledaju dvaput prije nego što ti priđu. Stan mi je jednostavan: malo prostora, ali sve posloženo, kao i uvijek. Živim tiho, bez potrebe da me iko primijeti. Radim ono što znam najbolje — logistika, diskretni dogovori, posredovanje između ljudi koji izbjegavaju da sjede za istim stolom.
Brat Silvio dolazi povremeno, Imran je često na putu, a Beso i dalje drži konce informacija. Familija je ostala je čvrsta, samo rasprostranjena. U Beogradu sam naučio da se krećeš brzo, ali misliš polako. Nema galame, nema šepurenja. Samo posao, rutina i nekoliko lica kojima vjerujem.
[13] Planovi za budućnost
Planovi nisu spektakularni — cilj je stabilnost. Ne pravim više velike skokove, već čvrste korake: proširenje mreže na legalne poslove, mala firma za transport i obezbjeđenje, više poslova koji ne ostavljaju trag. Želim da se porodica Mara Salvatrucha prebaci na sigurnije, pametnije puteve . Zelimo da se prosirimo sto vise u legalnom sektoru da familija ima veliko pokrice za svoje prljave poslove. A da pored toga trgovina oruzjem ,drogom ,pljacke ne budu zapostavljene jer to je nesto sto je stvorilo i izgradilo nasu familiju.
Last edited:
