S
Skela
Šmeker
Igrač
Učlanjen(a):Avgust 22, 2025
Poruka:73
Reaction score:0
Poena:70
1. Prezime i ime + Statični (ID): Markušić Matej | 851682
2. Godine i datum rođenja: 27 godina | 14.03.1999.
3. Fotografije:
4. Pol: Muški
5. Religija: Katolik
6. Nacionalnost: Hrvat
7. Roditelji: Davor Markušić (otac), Jasna Markušić, rođ. Perić (majka)
7.1. Braća/sestre: Nema
8. Izgled: Matej je visok oko 180 cm i čvrsto građen, od godina rada oko auta i na vodi. Glavu brije do kože, a kad je na zemunskom keju ili na Dunavu, navuče kačket jer ga sunce brzo spali. Lice je uvijek glatko obrijano, a ten stalno preplanuo. Oblači se onako kako mu posao traži: radna jakna, farmerke, čizme ili stare patike, a na vodi vodootporni kombinezon. Na desnoj ruci ima ožiljak od udice koju je zakačio kao klinac i nikad ga nije bilo briga da ga sakrije.
9. Obrazovanje: Srednja mašinska škola, smjer automehaničar, završena u Beogradu.
10. Stil života: Živi skromno i ne troši na gluposti. Ustaje u cik zore, ili da ode na vodu ili da stigne u garažu. Ima mali krug ljudi kojima vjeruje i rijetko ko izvan tog kruga zna šta on zapravo radi preko dana. Roditelji naslućuju da se snalazi na razne načine, ali ga nikad nisu pitali, a on im ništa ne nudi.
11.1. Rano djetinjstvo (0-3): Matej je rođen u Osijeku, kao jedino dijete Davora i Jasne. Roditelji su se upoznali 1996. kad je Jasni crkao auto nasred ceste, a Davor, tada mlad majstor, naišao i popravio joj ga za pola sata. Godinu kasnije već su bili vjenčani. Dok je Jasna radila noćne smjene u bolnici, Mateja su čuvali susjedi, a često ga je vodio i otac u servis. Zato mu je miris ulja i alata ostao jedno od prvih sjećanja. Kad mu je bilo tri godine, 2002, porodica se preselila u Zemun, kod Jasnine majke, bake Mirjane, koja je ostala sama i nije se najbolje snalazila. Davor je tamo vremenom otvorio mali servis, koji svi u kraju zovu "kod Davora".
11.2. Djetinjstvo (3-12): Odrastao je u bakinom stanu u Zemunu. Navikao se brzo, mada su mu drugari često govorili da "drugačije priča". Najviše vremena provodio je sa djedom Milošem, bakinim bratom, koji ga je s osam godina prvi put poveo na zemunski kej. Djed mu je dao svoj štap, koji je sam napravio od starog drveta, i naučio ga da postavi mamac, pročita vodu i ćuti kad treba. Matej je mamce kupovao u obližnjoj prodavnici, najčešće obični kukuruz. Najviše je volio da lovi soma, a pastrmku kad bi ga djed odveo do ribnjaka. Ribu koju bi uhvatio prodavao je ljudima u svom kraju za sitan novac, da zaradi sebi neki dinar. Komšije su ga uvijek pohvalile kako je od malih nogu krenuo da radi. Poslije škole išao je kod oca u servis, pa je već sa deset-jedanaest godina znao sve alate po imenu i pomagao oko sitnica.
11.3. Tinejdžerske godine (12-18): Upisao je mašinsku školu, smjer automehaničar, a popodne radio u očevom servisu, gdje je oduvijek bio dio ekipe. Tamo je prvi put sam popravio auto, jednu Opel Astru. Bio je ponosan na sebe, a otac još više. Kad je imao petnaest, 2014, majka je počela da slabi i da gubi na težini. Poslije pregleda i dugog čekanja na nalaze, rekli su im da ima rak dojke. Liječila se u Beogradu skoro godinu dana, prvo operacija pa hemoterapija, i za to vrijeme ostala je bez posla. Plata joj je nestala, a lijekovi i prevoz nisu bili jeftini. Davor je radio duple smjene, a Matej je poslije škole stajao u servisu, a vikendom pecao na keju i ribu prodavao kao i prije, samo što je sada taj novac išao u kuću. Majka se oporavila, ali i danas ide na redovne kontrole. Iz tog perioda Matej je ponio jedno: ne čekaj da ti neko nešto da, snađi se sam.
11.4. Mladost (18-30): Sa devetnaest je počeo da radi na otpadu i u prodaji polovnih dijelova, a i dalje je svraćao kod oca u servis. Tamo je brzo skontao da isti dio u Hrvatskoj ili Sloveniji košta znatno manje nego kod nas. Počeo je da donosi dijelove preko granice, mimo carine, a ponekad i po koji auto, i da ih preprodaje poznanicima i majstorima. Najčešće ide preko graničnog prijelaza Bajakovo, jer je tamo, koliko je on primijetio, bilo najmanje kontrola. Najviše je prevozio felne, klipove i kvačila, a kad bi mu zatrebalo, uz to bi uzeo i jednu Golf trojku. Dijelove bi krio u gepeku, a preko njih bi složio ribolovačku opremu, pa da ne djeluje sumnjivo ako dođe do kontrole. Ne radi to iz pohlepe. Jednostavno pamti kako je bilo kad novca nije bilo, pa ne propušta priliku da zaradi. Ribolov mu donosi sitan novac i mir, a istovremeno je dobar paravan za kretanje po obalama. Baka Mirjana preminula je prije nekoliko godina, a stan je ostao porodici. U Zagrebu je 2023, dok je kupovao dijelove, upoznao Anu Horvat, medicinsku sestru. Vjenčali su se 2024. i Ana se preselila u Beograd, u stan u Zemunu u kojem Matej živi. Posao u bolnici dobila je tek nakon nekoliko mjeseci traženja. Za Matejev šverc zna od početka, sve do detalja, ali nikad nije bila ponosna na to.
12. Sadašnje vrijeme: Matej sada živi sa suprugom Anom u stanu u Zemunu, zajedno s roditeljima. Ana radi u bolnici u Beogradu, a on peca i prodaje ribu, što mu donosi sitan novac, a pored toga sitno preprodaje i unosi dijelove i vozila iz inostranstva, uglavnom preko Bajakova. Nije vezan ni za kakvu veliku grupu, radi sam ili sa dvojicom-trojicom ljudi kojima vjeruje. Svjestan je da je u sivoj zoni i da ga policija može zaskočiti kad-tad, zato je oprezan, ne diči se i ne priča više nego što treba. Ana ga zbog toga često opominje, a on joj svaki put obeća da će prestati.
13. Planovi za budućnost: Želi da jednom otvori svoj legalni servis, možda baš uz očev, i da prestane sa švercom prije nego što ga to sustigne. Sa Anom planira i porodicu, a to je, priznaje, glavni razlog zbog kog sve češće razmišlja o tome da se skrasi.
14. Zaključak: Matej zna da popravi auto, da peca i da se snađe u razgovoru sa carinicima i prekupcima. Ne zna da se bori kao profesionalac, nema jake veze i nije bogat. Ako pogriješi, može da završi u problemima sa zakonom i taj rizik mora da snosi u igri.
SAŽETAK (SUŠTINA): Hrvat rođen u Osijeku, odrastao u Zemunu, ribolovac i automehaničar koji sitno švercuje dijelove i vozila preko Bajakova. Majčina bolest naučila ga je da se oslanja na sebe. Žena zna za šverc i ne odobrava ga. Nema nikakvih nerealnih prednosti, radi sitno, oprezno i uz stalni rizik od zakona.
2. Godine i datum rođenja: 27 godina | 14.03.1999.
3. Fotografije:
4. Pol: Muški
5. Religija: Katolik
6. Nacionalnost: Hrvat
7. Roditelji: Davor Markušić (otac), Jasna Markušić, rođ. Perić (majka)
7.1. Braća/sestre: Nema
8. Izgled: Matej je visok oko 180 cm i čvrsto građen, od godina rada oko auta i na vodi. Glavu brije do kože, a kad je na zemunskom keju ili na Dunavu, navuče kačket jer ga sunce brzo spali. Lice je uvijek glatko obrijano, a ten stalno preplanuo. Oblači se onako kako mu posao traži: radna jakna, farmerke, čizme ili stare patike, a na vodi vodootporni kombinezon. Na desnoj ruci ima ožiljak od udice koju je zakačio kao klinac i nikad ga nije bilo briga da ga sakrije.
9. Obrazovanje: Srednja mašinska škola, smjer automehaničar, završena u Beogradu.
10. Stil života: Živi skromno i ne troši na gluposti. Ustaje u cik zore, ili da ode na vodu ili da stigne u garažu. Ima mali krug ljudi kojima vjeruje i rijetko ko izvan tog kruga zna šta on zapravo radi preko dana. Roditelji naslućuju da se snalazi na razne načine, ali ga nikad nisu pitali, a on im ništa ne nudi.
11.1. Rano djetinjstvo (0-3): Matej je rođen u Osijeku, kao jedino dijete Davora i Jasne. Roditelji su se upoznali 1996. kad je Jasni crkao auto nasred ceste, a Davor, tada mlad majstor, naišao i popravio joj ga za pola sata. Godinu kasnije već su bili vjenčani. Dok je Jasna radila noćne smjene u bolnici, Mateja su čuvali susjedi, a često ga je vodio i otac u servis. Zato mu je miris ulja i alata ostao jedno od prvih sjećanja. Kad mu je bilo tri godine, 2002, porodica se preselila u Zemun, kod Jasnine majke, bake Mirjane, koja je ostala sama i nije se najbolje snalazila. Davor je tamo vremenom otvorio mali servis, koji svi u kraju zovu "kod Davora".
11.2. Djetinjstvo (3-12): Odrastao je u bakinom stanu u Zemunu. Navikao se brzo, mada su mu drugari često govorili da "drugačije priča". Najviše vremena provodio je sa djedom Milošem, bakinim bratom, koji ga je s osam godina prvi put poveo na zemunski kej. Djed mu je dao svoj štap, koji je sam napravio od starog drveta, i naučio ga da postavi mamac, pročita vodu i ćuti kad treba. Matej je mamce kupovao u obližnjoj prodavnici, najčešće obični kukuruz. Najviše je volio da lovi soma, a pastrmku kad bi ga djed odveo do ribnjaka. Ribu koju bi uhvatio prodavao je ljudima u svom kraju za sitan novac, da zaradi sebi neki dinar. Komšije su ga uvijek pohvalile kako je od malih nogu krenuo da radi. Poslije škole išao je kod oca u servis, pa je već sa deset-jedanaest godina znao sve alate po imenu i pomagao oko sitnica.
11.3. Tinejdžerske godine (12-18): Upisao je mašinsku školu, smjer automehaničar, a popodne radio u očevom servisu, gdje je oduvijek bio dio ekipe. Tamo je prvi put sam popravio auto, jednu Opel Astru. Bio je ponosan na sebe, a otac još više. Kad je imao petnaest, 2014, majka je počela da slabi i da gubi na težini. Poslije pregleda i dugog čekanja na nalaze, rekli su im da ima rak dojke. Liječila se u Beogradu skoro godinu dana, prvo operacija pa hemoterapija, i za to vrijeme ostala je bez posla. Plata joj je nestala, a lijekovi i prevoz nisu bili jeftini. Davor je radio duple smjene, a Matej je poslije škole stajao u servisu, a vikendom pecao na keju i ribu prodavao kao i prije, samo što je sada taj novac išao u kuću. Majka se oporavila, ali i danas ide na redovne kontrole. Iz tog perioda Matej je ponio jedno: ne čekaj da ti neko nešto da, snađi se sam.
11.4. Mladost (18-30): Sa devetnaest je počeo da radi na otpadu i u prodaji polovnih dijelova, a i dalje je svraćao kod oca u servis. Tamo je brzo skontao da isti dio u Hrvatskoj ili Sloveniji košta znatno manje nego kod nas. Počeo je da donosi dijelove preko granice, mimo carine, a ponekad i po koji auto, i da ih preprodaje poznanicima i majstorima. Najčešće ide preko graničnog prijelaza Bajakovo, jer je tamo, koliko je on primijetio, bilo najmanje kontrola. Najviše je prevozio felne, klipove i kvačila, a kad bi mu zatrebalo, uz to bi uzeo i jednu Golf trojku. Dijelove bi krio u gepeku, a preko njih bi složio ribolovačku opremu, pa da ne djeluje sumnjivo ako dođe do kontrole. Ne radi to iz pohlepe. Jednostavno pamti kako je bilo kad novca nije bilo, pa ne propušta priliku da zaradi. Ribolov mu donosi sitan novac i mir, a istovremeno je dobar paravan za kretanje po obalama. Baka Mirjana preminula je prije nekoliko godina, a stan je ostao porodici. U Zagrebu je 2023, dok je kupovao dijelove, upoznao Anu Horvat, medicinsku sestru. Vjenčali su se 2024. i Ana se preselila u Beograd, u stan u Zemunu u kojem Matej živi. Posao u bolnici dobila je tek nakon nekoliko mjeseci traženja. Za Matejev šverc zna od početka, sve do detalja, ali nikad nije bila ponosna na to.
12. Sadašnje vrijeme: Matej sada živi sa suprugom Anom u stanu u Zemunu, zajedno s roditeljima. Ana radi u bolnici u Beogradu, a on peca i prodaje ribu, što mu donosi sitan novac, a pored toga sitno preprodaje i unosi dijelove i vozila iz inostranstva, uglavnom preko Bajakova. Nije vezan ni za kakvu veliku grupu, radi sam ili sa dvojicom-trojicom ljudi kojima vjeruje. Svjestan je da je u sivoj zoni i da ga policija može zaskočiti kad-tad, zato je oprezan, ne diči se i ne priča više nego što treba. Ana ga zbog toga često opominje, a on joj svaki put obeća da će prestati.
13. Planovi za budućnost: Želi da jednom otvori svoj legalni servis, možda baš uz očev, i da prestane sa švercom prije nego što ga to sustigne. Sa Anom planira i porodicu, a to je, priznaje, glavni razlog zbog kog sve češće razmišlja o tome da se skrasi.
14. Zaključak: Matej zna da popravi auto, da peca i da se snađe u razgovoru sa carinicima i prekupcima. Ne zna da se bori kao profesionalac, nema jake veze i nije bogat. Ako pogriješi, može da završi u problemima sa zakonom i taj rizik mora da snosi u igri.
SAŽETAK (SUŠTINA): Hrvat rođen u Osijeku, odrastao u Zemunu, ribolovac i automehaničar koji sitno švercuje dijelove i vozila preko Bajakova. Majčina bolest naučila ga je da se oslanja na sebe. Žena zna za šverc i ne odobrava ga. Nema nikakvih nerealnih prednosti, radi sitno, oprezno i uz stalni rizik od zakona.