Š
Šapat
Gost Prestolnice
Igrač
Joined:21 October 2025
Messages:1
Reaction score:0
Points:30
Naziv teme: Ime i prezime karaktera i statican ID
1. Prezime, Ime, Statičan (ID)
Kadić, Amir, 173-314
2. Godine i datum rođenja
33 godine, 11. novembra 1991.
3. 3 Fotografije lika (Celo lice, Levi profil, Desni profil)
4. Pol
Muški
5. Religija
Islam (umjeren, vjera više kao putokaz nego obaveza)
6. Nacionalnost
Bošnjak
7. Roditelji (Puno ime)
Otac: Hamza Kadić – rođen u Travniku, bivši vojnik Armije BiH. Nakon rata preselio u Novi Pazar, gdje je radio kao vozač i kasnije privatni tjelohranitelj.
Majka: Ajla Kadić (rođ. Mahmutović) – porijeklom iz Tutina, medicinska sestra, povučena žena čiji se trag gubi nakon razvoda.
7.1. (Ako postoji brat/sestra, navedite ovde sa kratkim opisom)
Nema braće ni sestara
8. Izgled (stil odevanja, frizura, crte lica)
Visok 185 cm, atletske građe, tamnih očiju i kratke kose.
Lice mu je ozbiljno, s pogledom koji rijetko koga gleda direktno u oči.
Njegov stil je jednostavan, ali promišljen – često košulje zavrnutih rukava i tamne hlače.
Kada prođe pored tebe, ne ostavlja utisak... dok ne odluči da treba da ga zapamtiš.
9. Karakteristične osobine (madeži, ožiljci itd. - i njihovo poreklo)
Ožiljak iznad lijeve obrve – posjekotina od noža iz 2013. godine kada je napadnut u Sarajevu.
10. Obrazovanje
Završio srednju tehničku školu u Novom Pazaru.
Nakratko studirao fizičku sigurnost, ali odustao.
Odradio vojni rok u kasarni, gdje je bio dio izviđačke jedinice.
Kasnije pohađao privatne obuke iz taktičkog kretanja, borbe prsa u prsa i zaštite visokih lica.
11. Stil života:
Amir Kadić vodi život između tame i svjetla — balans između discipline koju je stekao u vojsci i nemira koji mu ne dopušta da se smiri. Izvana djeluje staloženo, tih i pribran, ali ispod površine krije čovjeka koji nikad nije pronašao pravi mir.
Nikada nije imao potrebu za luksuzom. Odjeća mu je jednostavna, funkcionalna. Ne nosi nakit, osim sata i naočala koje mu je ostao od oca. Kod sebe uvijek ima neki upaljač i nož — navika iz vremena kada nikada nije znao gdje će noć provesti.
U Beogradu trenutno živi u apartmanu prijatelja Romana, koji ga je zvao da “nakratko” ostane kod njega. Nakratko je postalo nekoliko mjeseci, ali Amir rijetko boravi tu. Veći dio vremena provodi u kafanama, starim garažama i napuštenim objektima gdje zna da ga niko neće tražiti. Ima nekoliko poznanika, ribara i sitnih lopova, ali nikog koga bi zvao prijateljem.
Ponekad nestane na nekoliko dana, ne javlja se nikome, a zatim se pojavi kao da ništa nije bilo. Kaže da "ima posla", ali nikada ne objašnjava kojeg. Postoje glasine da je nakon vojske radio kao plaćeni ubica, iako o tome nema nikakvih dokaza. On to nikada nije potvrdio, ali ni negirao.
U dubini, Amir nije loš čovjek — samo čovjek koji je izgubio vjeru u sistem, ali ne i u sebe. Traži grupu ljudi s kojima bi mogao dijeliti život, ne nužno kao porodicu, nego kao svoju malu, izabranu ekipu. Iako ne vjeruje lako, kad nekome pruži ruku, ta riječ vrijedi više od ugovora.
11.1. Rano detinjstvo (0-3 godine)
Rođen u Novom Pazaru, djetinjstvo mu je počelo skromno. Otac, porijeklom iz Bosne, bivši vojnik, a majka domaćica. Živjeli su u malom stanu u staroj zgradi, ali porodica je bila složna. Iako se ne sjeća mnogo tog perioda, otac mu je kasnije pričao da je već tada bio “previše mirno dijete” — uvijek promatrao, rijetko plakao.
11.2. Detinjstvo (3-12 godina)
Odrastao je između dvije kulture — bosanske i sandžačke, ali su ga roditelji učili poštenju, disciplini i vjeri. Otac mu je usađivao vojnički red, dok ga je majka učila blagosti. Trenirao je karate lokalnom klubu, ali je već tada imao potrebu da bude sam.
Kada bi druga djeca pravila buku, Amir bi sjedio sa strane i promatrao — tišina mu je bila prirodno stanje.
11.3. Tinejdžerske godine (12-18 godina)
Tokom tinejdžerskih godina postaje zatvoreniji. Svjedoči sukobima u porodici — otac je sve teže pronalazio posao, majka je bila sve tiša. Upravo tada Amir počinje učiti kako “čitati ljude” — shvatao je govor tijela, ton glasa, sitne promjene na licima.
Po završetku škole, odlučuje da se ne zadrži u Novom Pazaru. Odlazi u Beograd, gdje se prijavljuje za vojni rok, želeći disciplinu i bijeg od života koji mu je postajao previše skučen.
11.4. Mladost (18-30 godina)
U vojsci se Amir dokazao brzo — precizan, hladnokrvan, beskompromisan kad je trebalo. Naučio je da ćuti, da ne postavlja suvišna pitanja i da se kreće neprimjetno. Zbog toga je često bio biran za zadatke koji zahtijevaju diskreciju, a dva puta je išao i u Irak na službu, sa američkim vojnicima.
Nakon služenja vojske, nestaje iz sistema. Kratko je radio privatne poslove — obezbjeđenje, transport, “posebni zadaci”. Glasine su govorile da je radio kao plaćeni ubica, ali Amir se nikada nije hvalio, niti priznavao bilo šta.
U tom periodu naučio je sve o preživljavanju: oružju, tehnologiji, ljudima. Sklapao je kontakte sa svima — od bivših vojnika do sumnjivih biznismena.
11.5. Zrelost (30-33 godina)
(trenutni period života)
Amir ima 33 godine. Iza njega su godine iskustva, ali i tereta. Nema stalni posao ni porodicu, ali ima reputaciju — “čovjek koji zna riješiti problem bez previše priče”.
Iako živi tiho, njegove veze u Beogradu postaju sve dublje. Radi na povremenim poslovima, a trenutno pokušava pronaći grupu ljudi s kojima bi mogao izgraditi nešto stabilnije — možda posao, možda bratstvo, možda samo mir.
Ne vjeruje institucijama, ali poštuje red. Ne vjeruje ljudima lako, ali kad to učini, ide do kraja.
12. Sadašnje vreme — kako lik sada živi
Trenutno se Amir trudi pronaći grupu ljudi kojoj može pripadati — ne kao plaćenik, nego kao neko ko konačno ima cilj izvan života od danas do sutra.
I dalje uzdržan, oprezan i nepoverljiv, ali onima koji mu dokažu lojalnost, postaje štit.
Nema stalni posao, ali ima reputaciju: ako te on čuva, niko ti neće prići.
Često ga viđaju u kasnim satima u kafićima oko Batajnika, kažu da mu nedostaju dani iz vojske, uvijek s istim pogledom — miran, ali spreman.
13. Planovi za budućnost
Planira da ostane u Beogradu duže nego igdje do sada.
Traži ekipu, možda ponovo vojsku, ljude s kojima može dijeliti i rizik i tišinu.
Ne želi više da bude sam — ali zna da se povjerenje na Balkanu kupuje krvlju, a ne riječima.
14. Zaključak(Ovde ukratko napisete sta vas karakter zna, sme, itd...):
Amir Kadić je čovjek čija tišina nosi težinu.
Prošao je granice, ratove i gradove, ali uvijek se pojavljuje tamo gdje ga neko zove imenom.
Svaka njegova odluka je izbrušena pažljivo, svaki pokret precizan — jer zna da greške nemaju drugu priliku.
Zna oružje, taktiku i borbu, ali zna i čast, granice i lojalnost.
Ne podiže glas, ne prijeti, ne ponavlja se.
Za one koji ga poznaju, on je i sjenka i zaklon, tiha snaga koja odlučuje ko preživi, a ko nestaje.
1. Prezime, Ime, Statičan (ID)
Kadić, Amir, 173-314
2. Godine i datum rođenja
33 godine, 11. novembra 1991.
3. 3 Fotografije lika (Celo lice, Levi profil, Desni profil)
4. Pol
Muški
5. Religija
Islam (umjeren, vjera više kao putokaz nego obaveza)
6. Nacionalnost
Bošnjak
7. Roditelji (Puno ime)
Otac: Hamza Kadić – rođen u Travniku, bivši vojnik Armije BiH. Nakon rata preselio u Novi Pazar, gdje je radio kao vozač i kasnije privatni tjelohranitelj.
Majka: Ajla Kadić (rođ. Mahmutović) – porijeklom iz Tutina, medicinska sestra, povučena žena čiji se trag gubi nakon razvoda.
7.1. (Ako postoji brat/sestra, navedite ovde sa kratkim opisom)
Nema braće ni sestara
8. Izgled (stil odevanja, frizura, crte lica)
Visok 185 cm, atletske građe, tamnih očiju i kratke kose.
Lice mu je ozbiljno, s pogledom koji rijetko koga gleda direktno u oči.
Njegov stil je jednostavan, ali promišljen – često košulje zavrnutih rukava i tamne hlače.
Kada prođe pored tebe, ne ostavlja utisak... dok ne odluči da treba da ga zapamtiš.
9. Karakteristične osobine (madeži, ožiljci itd. - i njihovo poreklo)
Ožiljak iznad lijeve obrve – posjekotina od noža iz 2013. godine kada je napadnut u Sarajevu.
10. Obrazovanje
Završio srednju tehničku školu u Novom Pazaru.
Nakratko studirao fizičku sigurnost, ali odustao.
Odradio vojni rok u kasarni, gdje je bio dio izviđačke jedinice.
Kasnije pohađao privatne obuke iz taktičkog kretanja, borbe prsa u prsa i zaštite visokih lica.
11. Stil života:
Amir Kadić vodi život između tame i svjetla — balans između discipline koju je stekao u vojsci i nemira koji mu ne dopušta da se smiri. Izvana djeluje staloženo, tih i pribran, ali ispod površine krije čovjeka koji nikad nije pronašao pravi mir.
Nikada nije imao potrebu za luksuzom. Odjeća mu je jednostavna, funkcionalna. Ne nosi nakit, osim sata i naočala koje mu je ostao od oca. Kod sebe uvijek ima neki upaljač i nož — navika iz vremena kada nikada nije znao gdje će noć provesti.
U Beogradu trenutno živi u apartmanu prijatelja Romana, koji ga je zvao da “nakratko” ostane kod njega. Nakratko je postalo nekoliko mjeseci, ali Amir rijetko boravi tu. Veći dio vremena provodi u kafanama, starim garažama i napuštenim objektima gdje zna da ga niko neće tražiti. Ima nekoliko poznanika, ribara i sitnih lopova, ali nikog koga bi zvao prijateljem.
Ponekad nestane na nekoliko dana, ne javlja se nikome, a zatim se pojavi kao da ništa nije bilo. Kaže da "ima posla", ali nikada ne objašnjava kojeg. Postoje glasine da je nakon vojske radio kao plaćeni ubica, iako o tome nema nikakvih dokaza. On to nikada nije potvrdio, ali ni negirao.
U dubini, Amir nije loš čovjek — samo čovjek koji je izgubio vjeru u sistem, ali ne i u sebe. Traži grupu ljudi s kojima bi mogao dijeliti život, ne nužno kao porodicu, nego kao svoju malu, izabranu ekipu. Iako ne vjeruje lako, kad nekome pruži ruku, ta riječ vrijedi više od ugovora.
11.1. Rano detinjstvo (0-3 godine)
Rođen u Novom Pazaru, djetinjstvo mu je počelo skromno. Otac, porijeklom iz Bosne, bivši vojnik, a majka domaćica. Živjeli su u malom stanu u staroj zgradi, ali porodica je bila složna. Iako se ne sjeća mnogo tog perioda, otac mu je kasnije pričao da je već tada bio “previše mirno dijete” — uvijek promatrao, rijetko plakao.
11.2. Detinjstvo (3-12 godina)
Odrastao je između dvije kulture — bosanske i sandžačke, ali su ga roditelji učili poštenju, disciplini i vjeri. Otac mu je usađivao vojnički red, dok ga je majka učila blagosti. Trenirao je karate lokalnom klubu, ali je već tada imao potrebu da bude sam.
Kada bi druga djeca pravila buku, Amir bi sjedio sa strane i promatrao — tišina mu je bila prirodno stanje.
11.3. Tinejdžerske godine (12-18 godina)
Tokom tinejdžerskih godina postaje zatvoreniji. Svjedoči sukobima u porodici — otac je sve teže pronalazio posao, majka je bila sve tiša. Upravo tada Amir počinje učiti kako “čitati ljude” — shvatao je govor tijela, ton glasa, sitne promjene na licima.
Po završetku škole, odlučuje da se ne zadrži u Novom Pazaru. Odlazi u Beograd, gdje se prijavljuje za vojni rok, želeći disciplinu i bijeg od života koji mu je postajao previše skučen.
11.4. Mladost (18-30 godina)
U vojsci se Amir dokazao brzo — precizan, hladnokrvan, beskompromisan kad je trebalo. Naučio je da ćuti, da ne postavlja suvišna pitanja i da se kreće neprimjetno. Zbog toga je često bio biran za zadatke koji zahtijevaju diskreciju, a dva puta je išao i u Irak na službu, sa američkim vojnicima.
Nakon služenja vojske, nestaje iz sistema. Kratko je radio privatne poslove — obezbjeđenje, transport, “posebni zadaci”. Glasine su govorile da je radio kao plaćeni ubica, ali Amir se nikada nije hvalio, niti priznavao bilo šta.
U tom periodu naučio je sve o preživljavanju: oružju, tehnologiji, ljudima. Sklapao je kontakte sa svima — od bivših vojnika do sumnjivih biznismena.
11.5. Zrelost (30-33 godina)
(trenutni period života)
Amir ima 33 godine. Iza njega su godine iskustva, ali i tereta. Nema stalni posao ni porodicu, ali ima reputaciju — “čovjek koji zna riješiti problem bez previše priče”.
Iako živi tiho, njegove veze u Beogradu postaju sve dublje. Radi na povremenim poslovima, a trenutno pokušava pronaći grupu ljudi s kojima bi mogao izgraditi nešto stabilnije — možda posao, možda bratstvo, možda samo mir.
Ne vjeruje institucijama, ali poštuje red. Ne vjeruje ljudima lako, ali kad to učini, ide do kraja.
12. Sadašnje vreme — kako lik sada živi
Trenutno se Amir trudi pronaći grupu ljudi kojoj može pripadati — ne kao plaćenik, nego kao neko ko konačno ima cilj izvan života od danas do sutra.
I dalje uzdržan, oprezan i nepoverljiv, ali onima koji mu dokažu lojalnost, postaje štit.
Nema stalni posao, ali ima reputaciju: ako te on čuva, niko ti neće prići.
Često ga viđaju u kasnim satima u kafićima oko Batajnika, kažu da mu nedostaju dani iz vojske, uvijek s istim pogledom — miran, ali spreman.
13. Planovi za budućnost
Planira da ostane u Beogradu duže nego igdje do sada.
Traži ekipu, možda ponovo vojsku, ljude s kojima može dijeliti i rizik i tišinu.
Ne želi više da bude sam — ali zna da se povjerenje na Balkanu kupuje krvlju, a ne riječima.
14. Zaključak(Ovde ukratko napisete sta vas karakter zna, sme, itd...):
Amir Kadić je čovjek čija tišina nosi težinu.
Prošao je granice, ratove i gradove, ali uvijek se pojavljuje tamo gdje ga neko zove imenom.
Svaka njegova odluka je izbrušena pažljivo, svaki pokret precizan — jer zna da greške nemaju drugu priliku.
Zna oružje, taktiku i borbu, ali zna i čast, granice i lojalnost.
Ne podiže glas, ne prijeti, ne ponavlja se.
Za one koji ga poznaju, on je i sjenka i zaklon, tiha snaga koja odlučuje ko preživi, a ko nestaje.
