AKTIVNO Matej markusic 851 682

[Skela]

1. Prezime i ime + Statični (ID): Markušić Matej | 851682
2. Godine i datum rođenja: 27 godina | 14.03.1999.
3. Fotografije:

https://imgur.com/a/oRM0DBd

4. Pol: Muški
5. Religija: Katolik
6. Nacionalnost: Hrvat
7. Roditelji: Davor Markušić (otac), Jasna Markušić, rođ. Perić (majka)
7.1. Braća/sestre: Nema
8. Izgled: Matej je visok oko 180 cm i čvrsto građen, od godina rada oko auta i na vodi. Glavu brije do kože, a kad je na zemunskom keju ili na Dunavu, navuče kačket jer ga sunce brzo spali. Lice je uvijek glatko obrijano, a ten stalno preplanuo. Oblači se onako kako mu posao traži: radna jakna, farmerke, čizme ili stare patike, a na vodi vodootporni kombinezon. Na desnoj ruci ima ožiljak od udice koju je zakačio kao klinac i nikad ga nije bilo briga da ga sakrije.
9. Obrazovanje: Srednja mašinska škola, smjer automehaničar, završena u Beogradu.
10. Stil života: Živi skromno i ne troši na gluposti. Ustaje u cik zore, ili da ode na vodu ili da stigne u garažu. Ima mali krug ljudi kojima vjeruje i rijetko ko izvan tog kruga zna šta on zapravo radi preko dana. Roditelji naslućuju da se snalazi na razne načine, ali ga nikad nisu pitali, a on im ništa ne nudi.
11.1. Rano djetinjstvo (0-3): Matej je rođen u Osijeku, kao jedino dijete Davora i Jasne. Roditelji su se upoznali 1996. kad je Jasni crkao auto nasred ceste, a Davor, tada mlad majstor, naišao i popravio joj ga za pola sata. Godinu kasnije već su bili vjenčani. Dok je Jasna radila noćne smjene u bolnici, Mateja su čuvali susjedi, a često ga je vodio i otac u servis. Zato mu je miris ulja i alata ostao jedno od prvih sjećanja. Kad mu je bilo tri godine, 2002, porodica se preselila u Zemun, kod Jasnine majke, bake Mirjane, koja je ostala sama i nije se najbolje snalazila. Davor je tamo vremenom otvorio mali servis, koji svi u kraju zovu "kod Davora".
11.2. Djetinjstvo (3-12): Odrastao je u bakinom stanu u Zemunu. Navikao se brzo, mada su mu drugari često govorili da "drugačije priča". Najviše vremena provodio je sa djedom Milošem, bakinim bratom, koji ga je s osam godina prvi put poveo na zemunski kej. Djed mu je dao svoj štap, koji je sam napravio od starog drveta, i naučio ga da postavi mamac, pročita vodu i ćuti kad treba. Matej je mamce kupovao u obližnjoj prodavnici, najčešće obični kukuruz. Najviše je volio da lovi soma, a pastrmku kad bi ga djed odveo do ribnjaka. Ribu koju bi uhvatio prodavao je ljudima u svom kraju za sitan novac, da zaradi sebi neki dinar. Komšije su ga uvijek pohvalile kako je od malih nogu krenuo da radi. Poslije škole išao je kod oca u servis, pa je već sa deset-jedanaest godina znao sve alate po imenu i pomagao oko sitnica.
11.3. Tinejdžerske godine (12-18): Upisao je mašinsku školu, smjer automehaničar, a popodne radio u očevom servisu, gdje je oduvijek bio dio ekipe. Tamo je prvi put sam popravio auto, jednu Opel Astru. Bio je ponosan na sebe, a otac još više. Kad je imao petnaest, 2014, majka je počela da slabi i da gubi na težini. Poslije pregleda i dugog čekanja na nalaze, rekli su im da ima rak dojke. Liječila se u Beogradu skoro godinu dana, prvo operacija pa hemoterapija, i za to vrijeme ostala je bez posla. Plata joj je nestala, a lijekovi i prevoz nisu bili jeftini. Davor je radio duple smjene, a Matej je poslije škole stajao u servisu, a vikendom pecao na keju i ribu prodavao kao i prije, samo što je sada taj novac išao u kuću. Majka se oporavila, ali i danas ide na redovne kontrole. Iz tog perioda Matej je ponio jedno: ne čekaj da ti neko nešto da, snađi se sam.
11.4. Mladost (18-30): Sa devetnaest je počeo da radi na otpadu i u prodaji polovnih dijelova, a i dalje je svraćao kod oca u servis. Tamo je brzo skontao da isti dio u Hrvatskoj ili Sloveniji košta znatno manje nego kod nas. Počeo je da donosi dijelove preko granice, mimo carine, a ponekad i po koji auto, i da ih preprodaje poznanicima i majstorima. Najčešće ide preko graničnog prijelaza Bajakovo, jer je tamo, koliko je on primijetio, bilo najmanje kontrola. Najviše je prevozio felne, klipove i kvačila, a kad bi mu zatrebalo, uz to bi uzeo i jednu Golf trojku. Dijelove bi krio u gepeku, a preko njih bi složio ribolovačku opremu, pa da ne djeluje sumnjivo ako dođe do kontrole. Ne radi to iz pohlepe. Jednostavno pamti kako je bilo kad novca nije bilo, pa ne propušta priliku da zaradi. Ribolov mu donosi sitan novac i mir, a istovremeno je dobar paravan za kretanje po obalama. Baka Mirjana preminula je prije nekoliko godina, a stan je ostao porodici. U Zagrebu je 2023, dok je kupovao dijelove, upoznao Anu Horvat, medicinsku sestru. Vjenčali su se 2024. i Ana se preselila u Beograd, u stan u Zemunu u kojem Matej živi. Posao u bolnici dobila je tek nakon nekoliko mjeseci traženja. Za Matejev šverc zna od početka, sve do detalja, ali nikad nije bila ponosna na to.
12. Sadašnje vrijeme: Matej sada živi sa suprugom Anom u stanu u Zemunu, zajedno s roditeljima. Ana radi u bolnici u Beogradu, a on peca i prodaje ribu, što mu donosi sitan novac, a pored toga sitno preprodaje i unosi dijelove i vozila iz inostranstva, uglavnom preko Bajakova. Nije vezan ni za kakvu veliku grupu, radi sam ili sa dvojicom-trojicom ljudi kojima vjeruje. Svjestan je da je u sivoj zoni i da ga policija može zaskočiti kad-tad, zato je oprezan, ne diči se i ne priča više nego što treba. Ana ga zbog toga često opominje, a on joj svaki put obeća da će prestati.
13. Planovi za budućnost: Želi da jednom otvori svoj legalni servis, možda baš uz očev, i da prestane sa švercom prije nego što ga to sustigne. Sa Anom planira i porodicu, a to je, priznaje, glavni razlog zbog kog sve češće razmišlja o tome da se skrasi.
14. Zaključak: Matej zna da popravi auto, da peca i da se snađe u razgovoru sa carinicima i prekupcima. Ne zna da se bori kao profesionalac, nema jake veze i nije bogat. Ako pogriješi, može da završi u problemima sa zakonom i taj rizik mora da snosi u igri.
SAŽETAK (SUŠTINA): Hrvat rođen u Osijeku, odrastao u Zemunu, ribolovac i automehaničar koji sitno švercuje dijelove i vozila preko Bajakova. Majčina bolest naučila ga je da se oslanja na sebe. Žena zna za šverc i ne odobrava ga. Nema nikakvih nerealnih prednosti, radi sitno, oprezno i uz stalni rizik od zakona.

 

[Stefan Belic | Mafija]

Tvoja biografija zahteva DORADU
Biografija je veoma kvalitetno i detaljno napisana, sa uverljivim životnim putem, dobro razrađenom porodičnom pozadinom i prirodnim razvojem karaktera. Posebno su dobro prikazani uticaj majčine bolesti na porodicu, Matejeva povezanost sa automehaničarskim zanatom i postepeni prelazak u nelegalne poslove.

Ipak, potrebno je doraditi nekoliko detalja pre konačnog odobrenja.
Pre svega, potrebno je proveriti hronologiju pojedinih događaja. Navedeno je da je Matej rođen 1999. godine, a da se porodica preselila u Zemun kada je imao tri godine, 2002. godine. Ovaj deo je potrebno precizirati kako bi se godine i datumi dosledno uklapali u priču.
Takođe, potrebno je jasnije objasniti trenutnu finansijsku situaciju karaktera. Matej obavlja više poslova, preprodaje delove i vozila i živi sa suprugom i roditeljima, pa bi bilo korisno preciznije opisati kako izgleda njegova svakodnevica i od čega porodica trenutno živi.
Deo koji opisuje nelegalni uvoz i preprodaju delova ima dobru osnovu, ali pojedine formulacije previše detaljno opisuju način izbegavanja carinskih kontrola. Preporuka je da se taj deo zadrži na nivou životne priče i kriminalnih posledica, bez nepotrebnog razrađivanja konkretnih metoda.​

 

[Skela]

1. Prezime i ime + Statični (ID): Markušić Matej | 851682
2. Godine i datum rođenja: 27 godina | 14.03.1999.
3. Fotografije:
4. Pol: Muški
5. Religija: Katolik
6. Nacionalnost: Hrvat
7. Roditelji: Davor Markušić (otac), Jasna Markušić, rođ. Perić (majka)
   7.1. Braća/sestre: Nema
8. Izgled:
   Matej je krupan momak, visok tu negdje oko 180 cm, građen kao neko ko je čitav vijek proveo šarafeći po autima ili zatežući mreže na vodi. Glavu šiša do gole kože, a kad je na zemunskom keju ili na Dunavu, kačket ne skida s glave jer ga sunce opuši očas posla. Lice mu je uvijek uredno obrijano, a koža trajno tamna i preplanula od vjetra i rijeke. Što se garderobe tiče, tu nema previše filozofije: radna jakna, dobre farmerke, čizme ili stare patike, dok na vodi oblači nepromočivi kombinezon. Na desnoj ruci nosi stari ožiljak od udice još iz klinačkih dana i nikad mu nije palo na pamet da ga skriva ili nekome objašnjava.
9. Obrazovanje:
   Završio je srednju mašinsku školu u Beogradu i po zvanju je automehaničar.
10. Stil života:
    Živi skromno i ne baca pare na gluposti. Ustaje u cik zore, bilo da ga zove rijeka ili ga čeka posel u garaži. Drži se svog malog kruga ljudi kojima bezrezervno vjeruje i rijetko ko izvan tog kruga tačno zna šta on zapravo radi tokom dana. Roditelji otprilike naslućuju da se snalazi na razne načine, ali ga nikad nisu previše preslišavali, a on im se ionako ne pravda.
11. Hronologija i životni put:

• 11.1. Rano djetinjstvo (0-3):
  Matej je rođen 1999. godine u Osijeku, kao jedino dijete Davora i Jasne. Roditelji su se spojili 1996. godine nakon što je Jasni stao auto nasred ceste, a Davor, tada mladi majstor, naišao i osposobio joj ga za pola sata. Godinu dana kasnije već su bili vjenčani. Dok je mater radila noćne smjene u bolnici, malog su čuvali susjedi ili ga je otac vodio u radionicu – zato mu je miris ulja i hladnog željeza ostao jedno od najranijih sjećanja. Kad je imao tri godine, 2002. godine, porodica se preselila u Zemun kod bake Mirjane, jer je ostala sama i trebala joj je pomoć. Davor je tamo vremenom otvorio mali servis, koji je u kraju ubrzo postao poznat jednostavno kao "kod Davora".
• 11.2. Djetinjstvo (3-12):
  Odrastao je u bakinom stanu u Zemunu. Brzo se uklopio, mada su mu drugari u školi često dobacivali da "drugačije priča". Glavni oslonac mu je bio djed Miloš, bakin brat, koji ga je sa osam godina prvi put odvukao na zemunski kej. Djed mu je dao svoj stari štap od drveta i pokazao mu fore: kako se postavlja mamac, kako se gleda tok vode i kad treba samo sjediti i šutjeti. Mamce je nabavljao u lokalnoj radnji, uglavnom običan kukuruz. Najviše je ganjao somove, a kad bi ga djed počastio izletom, i pastrmke po ribnjacima. Što bi upecao, prodao bi komšijama za neki sitniš da zaradi sebi džeparac. Ljudi u kraju su cijenili to što je od malih nogu bio vrijedan. Poslije škole redovno je svraćao kod oca u radionicu, pa je već sa deset-jedanaest godina znao napamet svaki ključ i šarafić.
• 11.3. Tinejdžerske godine (12-18):
  Upisao je mašinsku školu, a svako popodne provodio u očevom servisu, gdje je oduvijek bio dio ekipe. Tamo je prošao put od onog "dodaj ključ" do majstora koji sam drži alat u rukama – prva kola koja je sredio od A do Ž bila je jedna starija Opel Astra. Bio je ponosan do neba, a otac još više. Onda je došla 2014. godina i šok: majki su dijagnosticirali rak dojke. Počela je iscrpljujuća borba po beogradskim bolnicama, operacije, kemoterapije, izgubi se posao, plate nema, a troškovi samo rastu. Otac je radio bez prestanka, a Matej je spajao školu, radionicu i vikend-pecanje. Svaki dinar od prodaje ribe išao je direktno u kućni budžet za lijekove. Majka se na kraju izvukla i pregurala to, mada su kontrole i dan-danas redovne. Iz tog perioda mu je u glavi ostala samo jedna stvar: uzdaj se u se i u svoje kljuse, nema ko drugi da te vadi.
• 11.4. Mladost (18-30):
  Sa devetnaest godina već je radio na otpadu i valjao polovne dijelove, uz redovan svratić kod oca u servis. Tu je brzo skontao računicu: isti dio preko granice, u Hrvatskoj ili Sloveniji, košta znatno manje nego kod nas. Počeo je polako prenositi dijelove i pokoji auto, preprodajući ih poznanicima i majstorima, koristeći dobro poznavanje terena oko Bajakova. Ne radi to iz obijesti, nego zato što pamti gladne godine kad se nema. Ribolov mu je s jedne strane mir i hobi, a sa druge savršen paravan za kretanje tamo-amo. Baka je u međuvremenu umrla, a stan je ostao njima. U Zagrebu je 2023., dok je obavljao poslove, upoznao Anu Horvat, medicinsku sestru. Vjenčali su se 2024. godine i Ana se preselila kod njega u Zemun. Posao u bolnici uspjela je da dobije tek poslije nekoliko mjeseci traženja. Ana od prvog dana zna čime se on bavi sa strane, ali naravno da nikad nije bila sretna zbog toga.

1. Sadašnje vrijeme:
   Matej danas živi u porodičnom stanu u Zemunu sa suprugom Anom i roditeljima. Finansijska situacija u kući je skromna i radnička – živi se od mjeseca do mjeseca. Osnovu kućnog budžeta čine Anina plata medicinske sestre iz bolnice i prihodi iz očevog servisa, dok Matej dodatnu gotovinu obezbjeđuje kroz ribolov, prodaju ribe i rizičnu nabavku dijelova iz inostranstva. Nije vezan ni za kakvu veliku grupu, radi sam ili sa dvojicom-trojicom ljudi kojima bezrezervno vjeruje. Svjestan je da se nalazi u sivoj zoni i da ga policija može zaskočiti kad-tad, zbog čega je oprezan, ali to unosi stalnu napetost u kuću, pogotovo jer ga Ana često opominje i traži da prekine.
2. Planovi za budućnost:
   Glavna želja mu je da stane na loptu, otvori svoj pošteni, legalni automehaničar – po mogućnosti tik uz očev servis – i da u potpunosti batali prekogranične akcije prije nego što ga to sustigne. S Anom aktivno planira porodicu, a to mu je ujedno i glavni motiv da se konačno presloži i skrasi jednom zauvijek.
3. Zaključak:
   Matej je čovjek iz naroda koji zna da popravi motor, izvuče ribu iz rijeke i snađe se u razgovoru sa ljudima. Nema iluzija o sebi: nije nikakav opasan kriminalac, nema jake veze iza leđa niti novac na računu. Igra igru sa jasnim i svjesnim rizikom, znajući da će, ako pogriješi, račun morati sam platiti pred zakonom.

SAŽETAK (SUŠTINA):

Hrvat rođen u Osijeku 1999. godine, odrastao u Zemunu, ribolovac i automehaničar koji sitno preprodaje dijelove i vozila iz inostranstva. Majčina bolest naučila ga je da se oslanja isključivo na sebe. Žena zna za te poslove i ne odobrava ih. Nema nikakvih nerealnih prednosti, radi sitno, oprezno i uz stalni rizik od zakona, živeći u skromnoj porodičnoj zajednici dok planira mirniju, legalnu budućnost.

 

[Stefan Belic | Mafija]

Tvoja biografije je PRIHVACENA​